Tipovi ETF-ova

Tipovi ETF-ova

Investitorima stoje na raspolaganju različite vrste ovih fondova. Mogu ih koristiti za ostvarivanje prihoda, spekulacija, zaštita portfelja. Razlikujemo sledeće vrte ETF-ova:

  • ETF-ovi obveznica (Bond ETF) – uključuju obveznice koje je izdala država (državne obveznice), kompanije (korporativne obveznice), lokalne samouprave (municipalne obveznice)
  • Industrijski (Industry ETFs) – prate određenu granu industrije kao što je IT sektor, bankarski sektor i slično
  • Robni (Commodity ETFs) – ulažu sredstva u robe uključujući sirovu naftu i zlato
  • Valutni (Currency ETFs) – ulaganja se vrše u strane valute
  • Inverzni (Inverse ETFs) – imaju za cilj da profitiraju šortujući akcije (Šorting prestavlja prodaju akcija, očekujući da će njihova cena pasti I otkup po nižoj ceni)

Obveznice su uglavnom nedostupne malim investitorima na berzama, uglavnom se trguju vanberzanski, nelikvidne su. Ukratko rečeno, malim investitorima trgovanje obveznicama je slabo dostupno. Kao odlična alternativa su ETF-ovi koji prate obveznice. Ovi fondovi su jedinstveni jer imaju fiksne prihode, a kako se njima trguje na berzi trenutne I istorijske cene ovih ETF-ova dostupne su svim investitorima. Ukoliko ih uporedimo sa  cenama obveznica vidimo da su cene ETF-ova mnogo transparentnije  hartije i dostupnije malim investitorima.

Kod ETF-ova koji su bazirani na obveznicama može doći do problema likvidnosti, jer se veliki broj obveznica drži do dospeća. Ovaj problem se prevazilazi tako što se koristi reprezentativno uzorkovanje, što u suštini znači da se prati dovoljan broj obveznica koje predstavljaju indeks. Biraju se najlkvidnije obveznice koje I to su obično državne obveznice. Korporativne.

Prednost ETF-ova koji prate obveznice je u tome što investitor jednom transakcijom kupuje ceo  paket različitih obveznica, odnosno njegov portfolio je diversifikovan i ne zahteva velika ulaganja. S druge strane, ukoliko bi investitor kupovao obveznice bilo bi mu potrebna za početak pozamašna sredstva kako bi mogao da kupi dovoljan broj obveznica radi diversifikacije, konstantno praćenje tržišta, reagovanje u pravo vreme. Uzimajući u obzir navedeno za male investitore ETF-ovi predstavljaju mnogo bolju alternativu.

Pored navedenih prednosti postoje i dva nedostatke kod ulaganja u ETF-ove koji su bazirani na obveznicama. Prvi je konstantna naknada za upravljanje. Ova naknada predstavlja trošak za investitora ali sa druge strane mu pruža diversifikaciju za relativno niska ulaganja. Drugi nedostatak jeste nepostojanje nečeg jedinstvenog za portfelj. Ukoliko investitor traži visok stepen dohotka ova vrsta Etf-ova nije pogodna za takvog investitora. Jednostavno rečeno, ova vrsta ETf-ova donosi fiksni prihod i dobra je investitore koji žele siguran prihod.

Industrijski ETF-ovi veoma su popularni među investitorima jer se koriste I za zaštitu I za spekulacije I veoma su likvidni. Ovi ETF-ovi prate indekse pojedinih sektora u zavisnosti koji indeks prate. Uglavnom su usresređeni na hartije američkih kompanija, međutim postoje i fondovi koji investiraju na globalnom nivou. Može postojati više ETF-ova za svaki sektor. sektori koji su u osnovi ETF-a su između ostalih I sektor energetike, industrije, zdravstvene nege, finansija, telekomunikacija, transporta, nekretnina…

Robni ETF u svojoj osnovi ima različite fizičke robe, uključujući i prirodne resurse, poljoprivredna dobra I plemenite metale. Investitori obično ne poseduje fizičku robu već u svom portfelju drže terminske ugovore. Kod robnih ETF-ova postoje 4 podvrste u zavisnosti šta se nalazi u osnovi ETf-a. razlikujemo:

  1. ETF koji u osnovi ima fizički isporučivu robu – ukoliko investitor kupi ETF koji u osnovi ima zlatne poluge on postaje vlasnik dela ukupnih zaliha i to bez brige o fizičkoj isporuci ili o skladištenju. Za dugoročne investitore robni fondovi koji imaju u osnovi zlato preporučuju se dugoročnim investitorima.
  2. Vlasnički fondovi – u osnovi ovih fondova nalaze se kompanije koje se bave proizvodnjom ili skladištenjem robe. Ovi fondovi predstavljaju veoma dobru alternativu fondovima koji su zasnovani na robnim fjučersima koji su vrlo često podložni raznim regulatornim ograničenjima. S druge strane, imaju povoljniji poreski tretman od fondova koji u osnovi imaju fizičku robu.
  3. Fondovi zasnovani na robnim fjučersima – ovi fondovi u osnovi imaju terminske ugovore. Ovi instrumenti su izuzetno nesigurni, jer upravo ovi fondovi imaju potrebu da kupuju I prodaju velike količine fjučersa tako da često dolaze u poziciju da utiču na terminske cene  umesto da u skladu sa svojom politikom prate cene.

Valutni ETF-ovi uglavnom u svojoj osnovi imaju neku od svetskih valuta. Investitor ima težak zadatak da izabere pravu valutu ETf-a u skladu sa svojim investicionim ciljevima. Potrebno je da izabere željenu izloženost I izbor prave strukture. Ovi ETF-ovi se isključivo koriste  za spekulativno klađenje na valute i njihov kurs na spot tržištu. Valutama se uvek trguje u parovima. Pored ovoga, mora se uzeti i razlika u kamatnim stopama. Tako da možemo zaključiti da postoje dva izvora prihoda kod valuta: spot cena i kamatna stopa. Valutni ETF-ovi mogu se koristiti investitori koji su izloženi kretanju valuta kao zaštitu.

Inverzni ETF je u suštini fond koji se formira korišćenjem različitih derivata kako bi se profitiralo na padu bazne referentne vrednosti. Ova vrsta ETf-a je slična održavanju različitih kratkih pozicija što podrazumeva pozajmljivanje hartija, njihovu prodaju uz očekivanje da će ih kupiti jeftinije. U suštini ovde se očekuje pad cena. Ovi ETF-ovi uglavnom koriste dnevne terminske ugovore kako doneli određeni prinos. Kako je fjučers ugovor ustvari ugovor o kupovini ili prodaji imovine koja je u njegovoj osnovi po utvrđenoj ceni I određenog dana oni predstavljaju pogodno sredstvo da se klade na pravac cene. Inverzni ETF-ovi raste za približno isti procenat za koji tržište opada. Mora se naglasiti da ovaj instrument nije za dugoročne investitore. Jedan od nedostataka ovog fonda jeste učestale transakcije I time se povećavaju troškovi fonda.