Ograničavajuće okolnosti kod donošenja investicionih odluka

Tradewin24
05.12.2019

Kod donošenja investicionih odluka investitori moraju da razmotre i mnoge potencijalno ograničavajuće okolnosti:

1. lični poreski status,

2. likvidnost tržišta,

3. likvidnost konkretne hartije u koju investiraju,

4. investicioni horizont, t.j. rok u kome imaju potrebu da hartiju pretvore u gotov novac.

POREZI

Porezi kojima su izloženi investitori su važni iz nekoliko razloga. Pre svega, ovde se misli na porez koji se primenjuje na kapitalnu dobit ostvarenu tokom investiranja. Kapitalna dobit je ustvari profit tj. pozitivna razlika u ceni koju je investitor napravio tokom ulaganja. U Srbiji ovaj porez trenutno iznosi 15%.

LIKVIDNOST

Likvidnost je jedan od osnovnih ograničavajucih faktora. Hartija od vrednosti je likvidna ukoliko se može prodati u kratkom roku bez velikih ustupaka (promene) u ceni. Likvidnost ima svoju vremensku dimenziju, kao vreme koje je potrebno da se hartija proda, kao i cenovnu dimenziju, iskazanu kroz odstupanje prodajne cene u odnosu na tzv. fer cenu hartije. I individualni i institucionalni investitori moraju pre donošenja investicione odluke da sagledaju potrebu za gotovinom u kratkom roku i shodno tome kreiraju portfolio koji ce sadržavati odgovarajuću količinu hartija od vrednosti sa visokom likvidnošcu.

INVESTICIONI HORIZONT

Investitori takođe moraju da vode računa o investicionom horizontu, koji podrazumeva vreme planiranog povratka investiranih sredstava. Za investitora investicioni horizont predstavlja vreme kada su mu sredstva potrebna za izmirenje neke obaveze ili za finansiranje neke važne potrebe. Poklapanje vremena dospeća hartije sa vremenom planirane potrebe za gotovinom, često predstavlja odlučujući faktor kada se investitor opredeljuje za investiranje između različitih investicionih alternativa.

RIZIČNA I NERIZIČNA AKTIVA

Jedna od najvažnijih odluka investitora je odluka o proporciji ulaganja u rizičnu, odnosno nerizičnu aktivu. Drugim rečima, odluka o vrsti finansijske aktive (asset allocation decision) je odluka kojom počinje kreiranje investicione strategije.

Ta odluka pretpostavlja dobro poznavanje karakteristika različitih klasa aktive kojima se trguje na finansijskom tržištu. Investitor koji ima visoku toleranciju prema riziku, u želji da ostvari visoke stope prinosa, će kreirati investicioni portfolio prevashodno od akcija. Za investitora je bitno da portfolio bude efikasan, tj. da obezbeđuje najveći očekivani prinos za dati nivo rizika.

Zavisno od stepena tolerancije prema riziku investitori će se opredeliti za različite proporcije visoko, srednje ili nisko kapitalizovanih, “vrednosnih” ili “rastućih” akcija od kojih će sastaviti portfolio. Sa druge strane, konzervativniji investitori ce konstruisati portfolio od različitih vrsta obveznica (državnih obveznica, visoko prinosnih korporativnih obveznica, obveznica lokalnih opština...).

Pri izboru aktive investitori vode racuna o riziku, očekivanom prinosu i stepenu korelacije između različitih vrsta aktive.

PROCENA PRINOSA

Za procenu budućeg očekivanog prinosa investitori koriste veliki broj različitih finansijskih alatki, a procenu mogu zasnivati na prosečnim prinosima u prošlosti, mogu koristiti različite modele za utvrđivanje cene aktive, ili se jednostavno mogu osloniti na intuiciju bez korišcenja bilo koje formalne analize.

 

Investiraj odmah