Fundamentalna analiza

Fundamentalna analiza pokušava da objasni promene cena na finansijskim tržištima pod uticajem faktora koji potiču iz političkog i ekonomskog okruženja. Navedeni faktori se mogu podeliti u dve grupe: mikroekonomski (faktori kompanije) i makroekonomski (politički i ekonomski faktori zemlje u kojoj kompanija posluje).

Sve teorijske koncepcije koje spadaju u domen fundamentalne analize se mogu svrstati u dva osnovna pravca: klasična teorija o cenama akcija i teorija poverenja.

Klasična teorija o cenama akcija

Prema ovoj teoriji, najvažniji razlog za promene cena akcija je predviđanje akcionarskih zarada. Potencijalni investitori moraju zbog toga da pravilno procene sve promene fundamentalnih uslova, pošto oni utiču na buduće zarade.

Pristalice ove teorije priznaju da je cena akcija trenutna vrednost svih očekivanih dividendi. Oni su međutim svesni da dividende mogu biti samo dobiti od zarada. Bilo koji nagoveštaj koji ukazuje na promenu u zaradi određene kompanije, industrije ili cele ekonomije, uticaće na cene akcija, koje će se obično kretati pre nego što se dogode stvarne promene u zaradama i dividendama. Uglavnom će se promene cena akcija događati pre svih promena u poslovanju i pre promena u mogućnostima za sticanje zarada.

Teorija poverenja

Ova teorija kretanja cena akcija je manje formalna u odnosu na klasičnu teoriju. Prema ovoj teoriji, osnovni faktor u kretanju cena akcija predstavlja porast ili pad poverenja između trgovaca i investitora u budućem kretanju cena akcija, zarada i dividendi. Suštinska razlika između ove dve teorije je u tome što teorija poverenja objašnjava cene akcija na osnovu marketinške psihologije više nego na osnovu statističkih podataka. Njena prednost je u tome što se može upotrebiti u objašnjenju brojnih špekulacija kod kretanja cena na berzi koje ne objašnjava konvencionalna teorija.

Ova teorija se zasniva na premisi da se odluke o kupovini i prodaji akcija donose na osnovu dobro razrađenih pravila i standarda, kao što je na primer pravilo da bi akcije trebalo prodavati/kupovati na osnovu odnosa cena-zarada (P/E), ili da bi akcije trebalo da donesu veći profit od onog koji donose obveznice.

Mikroekonomski faktori cena akcija

Zarade

Berzanski učesnici kupuju i prodaju akcije, uglavnom, na osnovu očekivanih zarada. Povećanje zarade kompanije bi trebalo da rezultira povećanjem cene akcija.

U realnosti pak cene akcija nisu uvek u korelaciji sa zaradom. Ponekad se cene akcija kreću brže a ponekad sporije od kretanja poslovnih rezultata. Može se desiti da na kratak rok dođe do nepoklapanja smerova cene i zarade što je obično rezultat emotivne reakcije investitora ali i tržišnog sentimenta u određenom vremenskom periodu. Na dugi rok, korelacija između zarada i kretanja cene akcija bi trebala da bude pozitivna.

Dividende

Dividende predstavljaju deo zarade koji se isplaćuje akcionarima. Mnogi trgovci ovaj faktor smatraju vrlo važnim. Jedan od razloga je to što su dividende konkretne i opipljive. One su ’ovde i danas’ i predstavljaju pravu vrednost za akcionara. Drugi razlog je taj što isplaćene dividende danas imaju veću vrednost za akcionara nego buduće zarade.

Kompanija odluku o isplati dividende donosi na skupštini akcionara. Ukoliko se proceni da bi bilo bolje da se ostvarena dobit zadrži i reinvestira onda kompanija odnosno skupština akcionara može doneti odluku da ne isplati dividendu. Ne isplaćivanje dividende se može i pozitivno odraziti na cenu akcije ako investiciona javnost proceni da će se taj kapital bolje reinvestirati što može implicirati veće zarade i vrednost kompanije u budućnosti.

Veličina dividende se meri trenutnim “Prinosom na dividendu” (Dividend Yield) koji predstavlja odnos godišnje dividende po akciji i trenutne tržišne cene. Ovaj pokazatelj u stvari predstavlja stvarni godišnji prinos koji investitor ima na uložen kapital.

Odnos cena-zarada (Price/Earnings – P/E racio)

Odnos cena-zarada predstavlja racio pokazatelj izračunat kao odnos između tekuće tržišne cene akcije i godišnje zarade.po akciji. Uopšteno shvatanje je da sve akcije koje imaju P/E racio ispod 10 se smatraju obično povoljnim targetom za investiranje (potcenjene) a one čiji je P/E racio iznad pomenutog nivoa se smatraju skupim.

P/E pokazatelj je najbolje porediti sa prosekom industrijske grane u kojoj kompanija posluje. Na primer, prosečan istorijski P/E racio repernog američkog indeksa S&P 500 u periodu od 1900. godine do danas se kreće oko 15.

IT kompanije obično imaju vrlo visoke P/E vrednosti jer se kod njih očekuje veoma oštar rast budućih zarada tako da se u sadašnjem periodu mnogo više vrednuju. S druge strane, kompanije iz sektora nafte i gasa ili maloprodaje imaju pomenuti pokazatelj obično na nivou istorijskog proseka ili ispod.

P/E pokazatelj treba uzeti isključivo kao pomoćni parametar u investicionom odlučivanju jer se samo na osnovu njega ne može izvući valjani zaključak o stvarnoj vrednosti kompanije.

Postoji još mnogo drugih pokazatelja određene kompanije ali ovo su bili neki od najbitnijih. Svi oni se mogu pronaći u nekim osnovnim finansijskim izveštajima kao što su bilans stanja, bilans uspeha, izveštaj o novčanim tokovima itd...

Odnos cena- prihod od prodaje ( Price/Sales- P/S racio)

Odnos cena- prihod od prodaje predstavlja racio pokazatelj izračunat kao odnos između tekuće tržišne cene akcije i prihoda od prodaje po akciji kompanije.

Ovaj pokazatelj se takođe može izračunati i na drugi način, tj. kada se ukupna tržišna kapitalizacija podeli sa prihodom od prodaje kompanije.

Kao i u slučaju svih ostalih racio pokazatelja i ovaj pokazatelj je najrelevantniji kada poredi kompanije iz istog sektora. Prosečan P/S pokazatelj američke industrije iznosi 1.62. Najviši P/S ima industrija alkoholnih pića (4.74), dok je njegova vrednost najniža u građevinskoj industriji (0.39).

Odnos cena-knjigovodstvena vrednost (Price to Book racio)

P/B racio se koristi za utvrđivanje odnosa tekuće tržišne cene akcija i njihove knjigovodstvene vrednosti za poslednji kvartal.

Uopšteno shvatanje je da su sve akcije koje imaju nizak P/B racio potcenjene, i obrnuto u slučaju kada akcije imaju visok P/B racio. Naravno i kod ovog racio broja treba uzeti u obzir da on može varirati u zavisnosti od sektora. Naime, P/B racio u sektoru komunalnih usluga iznosi 2.82, telekomunikacionih 4.8 dok u sektoru maloprodaje iznosi 5.59.

Još dodatnih informacija o ovoj temi možete naći na www.investopedia.com.

Makroekonomski faktori cena akcija

Kamatne stope

Jedan od najbitniji fakrtora koji utiče na tržište kapitala su referentne kamatne stope centralnih banaka. Centralne banke su krajnji kreditori u savremenom finansijskom sistemu koje preko politike visine kamatnih stopa kontrolišu količinu novca u opticaju.

Kamatna stopa je u stvarti cena novca. Što je cena novca viša (kamatna stopa veća) pojedinci i institucije nastoje da ga deponuju kod banaka u vidu štednje. Obrnuto, kad je kamata niska (jeftin novac) investitori nastoje da oplode novac na tržištu kapitala i onda se priliv novca na berzansko tržište povećava.

Dakle, ako su kamate niske (politika jeftinog novca) onda se povećava tražnja za akcijama i dolazi do rasta cena. S druge strane, sa povećanjem kamatnih stopa dolazi do povlačenja novca sa berzi što može rezultirati padom cena akcija.

Centralne banke nastoje da balansiranom politikom kamatnih stopa onemoguće stvaranje tkozvanih “cenovnih balona na berzama” nastalih usled preterane politike jeftinog novca dok u periodima recesije obaraju kamatne stope (jeftin novac) kako bi podstakle privredni oporavak.

Bruto domaći proizvod

Bruto domaći proizvod (eng.GDP) je ukupna vrednost proizvedenih dobara i usluga u jednoj zemlji tokom poslovne godine.

Rast bruto domaćeg proizvoda je obično bio praćen rastom cena akcija jer investitori očekuju da će kompanije ostvariti nadprosečne zarade u povoljnom ekonomskom ambijentu.

Svaka zemlja objavljuje periodične podatke o kretanju ovog pokazatelja privredne aktivnosti a obično se to radi kvaratalno (na svaka 3 meseca).

Veliki broj faktora utiče na nivo GDP-a počev od globalne trgovine pa sve do nivoa investicija u zemlji.

Inflacija

Inflacija predstavlja porast opšteg nivoa cena na godišnjem nivou. Deflacija je pojava suprotna inflaciji, odnosno ona predstavlja pad opšteg nivoa cena.

Uticaj inflacije na kretanje cene akcija može biti značajan. Naime, ukoliko dođe do rasta inflacije, kupovna moć stanovništva se smanjuje što rezultira padom prodaje mnogih kompanija. Pad prodaje umanjuje profite kompanija a to sasvim logično vodi padu cene akcija. Obrnuto važi u slučaju deflacije.

Date parametre možete svakodnevno pratiti na sledećim besplatnim sajtovima:

http://www.bloomberg.com/europe

http://www.investing.com/

http://www.forexfactory.com/